Prenos u treću zemlju

Prenos u treću zemlju postoji kada se lični podaci na koje se primjenjuje GDPR prenose primaocu u državi izvan Evropskog ekonomskog prostora ili međunarodnoj organizaciji. To može obuhvatiti i naknadni prenos iz prve treće zemlje u drugu treću zemlju. Bitno je da se podaci učine dostupnim voditelju obrade, izvršitelju obrade ili drugom primaocu izvan zaštitnog okvira prava Evropske unije o zaštiti podataka.

Prije prenosa organizacija treba provjeriti uslove iz Poglavlja V GDPR-a. Odluka Evropske komisije o primjerenosti prema članu 45 GDPR-a može biti osnova za prenos. Ako takva odluka ne postoji, mogu se koristiti odgovarajuće garancije prema članu 46 GDPR-a, uključujući standardne ugovorne klauzule. Ispitanicima moraju biti dostupna izvršiva prava i djelotvorna pravna sredstva. Izuzeci iz člana 49 GDPR-a predviđeni su za posebne situacije i ne zamjenjuju trajno uređen okvir prenosa.

U praksi voditelj obrade treba dokumentovati tok podataka, uključene primaoce, odredišnu državu, moguće naknadne prenose i korišteni instrument prenosa. Kada se koriste odgovarajuće garancije, treba ispitati da li pravo i stvarni uslovi pristupa u odredišnoj državi zahtijevaju dodatne mjere. Procjena uticaja prenosa pomaže u toj provjeri, ali ne zamjenjuje pravni osnov za osnovnu obradu niti ostale obaveze prema GDPR-u.